Veoma je duga istorija klizanja na ledu. Beograđani su, prema dostupnim podacima, još davne 1881. godine mogli da kupe najbolje klizaljke toga vremena poznate kao „Halifaks“. Sasvim je sigurno da beogradski trgovci ne bi objavljivali oglas za prodaju klizaljki da među građanstvom nije postojao interes za klizanje na ledu. Još davne 1883. godine 25. decembra, „Beogradski dnevnik“ obaveštava čitaoce o sledećem: „Kao što čujemo početkom januara meseca prirediće se velika večernja zabava na ledu u „Veneciji“. Zaista možemo i mi malo uživati i u našoj «Veneciji» kao ono Mlečani u svojoj. Biće i lampiona i muzike, samo ne – gondole. Mi se radujemo tome i želimo priređivačima pravo „venecijansko“ veče u bari „Veneciji“.
Beogradsko klizačko društvo je osnovano 09. decembra po starom, tj. 21. decembra 1890. godine po novom kalendaru (u XIX veku razlika između julijanskog i gregorijanskog kalendara iznosila je dvanaest dana). U periodu do 14. decembra 1890, nadležni organi su na osnovu Zakona o udruženjima i zborovima potvrdili Pravila Beogradskog klizačkog društva. Upis novih članova se vršio u knjižari Petra Ćurčića na Obilićevom vencu br. 14. Redovni članovi plaćali su članarinu 8 dinara, pomagači 12 dinara godišnje, a utemeljači 25 dinara „jednom za svagda“. Na ovaj način klizanje na ledu postalo je jedan od najstarijih sportova kojim su se na organizovan način bavili Beograđani.
„Male novine“ 22. Decembra 1890. godine daju detaljan izveštaj o radu ovog Društva.
“Pošto je društvo dobilo od opštine beogradske mesto u bari Veneciji za društveno klizalište, onda se ono odmah postaralo da ga što bolje uredi. Sad je već klizalište tako uređeno, da će moći potpuno zadovoljiti svakog klizača… Milina je pogledati onu lepu gomilu veselih devojaka i mladića, koji jure preko leda dok ih muzika sa obale uveseljava svojim umilnim zvucima…”.
Klizalište se održavalo i svakog dana se šmrkovima polivalo. Podignuta je i elegantna i ukrašena klupska baraka gde su članovi mogli da ostave svoju garderobu i da se okrepe kojom čašom piva i drugim pićem. Klizalište je svečano otvoreno 23. decembra 1890.
Već naredne 1891. godine, 13. i 27. januara održana su i prva takmičenja i utrke na ledu u Beogradu. Novine su o ovom događaju izveštavale: „Društveno klizalište bilo je lepo okićeno trobojkama, a muzika je svirala razne komade. Divota je bilo pogledati klizače kako u najvećem trku izvode raznolike, vešte i lepe figure. Sveta se bilo toliko iskupilo, da ti se činilo da se tu slegao ceo Beograd. Na ovim trkama bilo je i nagrade za najbržu trku“. Klizanje se nastavilo dalje razvijati u našem gradu u zavisnosti od velikih sukoba i ratova kao i vremenskih uslova.
„Moderno doba“ za nas klizače počinje izgradnjom prvog „veštačkog“ klizališta u Beogradu- klizališta „Tašmajdan“ davne 1954. godine, preko otvaranja prve ledene dvorane „Pionir“ pa do današnjih dana.
Preuzeto iz knjige „Slike i tragovi na ledu“ – Dejan Milutinović